Osvoji srodnu dušu

Naše Valentinovo traje već 17 godina. Još uvijek se možemo smijati do suza

Modna dizajnerica Andrea Cmrečki (44) i odvjetnik Davorin Cmrečki (46), Foto: Aleksandar Selak

“Kada sam bila mala, moja mama je uvijek govorila kako bi željela da joj se unuk zove Davorin”, kaže modna dizajnerica Andrea Cmrečki dok se prisjeća prvog susreta sa svojim budućim suprugom, odvjetnikom Davorinom Cmrečkim. “Bilo je to 2002. kada sam nakon prekida dugogodišnje veze otišla u klub Gjuro II. Naručila sam za sebe i prijateljicu pelinkovac, a dečko koji je stajao ispred mene od konobara je uzeo moju narudžbu i rekao: ‘Ovo je moje, a njezinu narudžbu ja plaćam.’ Potom je dodao: ‘Ja sam Davorin.’ Ja sam se samo osmjehnula“, priča vlasnica dječjeg modnog brenda daVidas kako je Davorinu u onoj nevjerojatnoj buci kluba pokušala izdiktirati svoj broj telefona. No, on ga (iz nekog razloga) nije htio zapamtiti. Plesali su cijelu večer. ˝Na kraju večeri Davorin mi je rekao da se vidimo idućeg četvrtka na istom mjestu“, priča Andrea.

Andrea i Davorin u Dubrovniku 2002.

Ponovno su se nakratko susreli tog dogovorenog četvrtka, a onda je Andrea otišla na mjesec dana poslovno u Kinu. “Pri povratku u Zagreb, nakon slijetanja aviona, upalila sam mobitel i vidjela SMS od Davorina”, kaže Andrea koja i nakon 17 godina još uvijek čuva tu poruku. Ona i Davorin na prvi su dejt otišli na kuhano vino i u kino na film „Nebo boje vanilije“ te se od tada više nisu razdvajali. Nakon godinu i pol veze počeli su živjeti zajedno, prebrodili Andreinu bolest te se 2004. vjenčali. Godinu kasnije dobili su sina Davida (13,5), a nakon tri godine i kćerkicu Vidu (11).

Andrea: Volim poklone, to je neupitno. Volim i iznenađenja jer bude osjećaj sreće u meni. Romantika je tu nespretan pojam i može unijeti zbunjenost kako kod onog tko prima, tako i kod onog tko daje poklon. Najvažnije, po meni, jest da je darovan od srca i bez računice i onda je svaki romantičan.

U dugogodišnjem zajedničkom životu proživjeli su mnogo toga – od rođenja djece, poslovnih padova i uspjeha, i tek sada, kažu, napokon mogu uživati i uživaju u svojoj vezi. “Kad čovjek izađe iz faze zaljubljenosti i obaveza koje podrazumijevaju odgoj male djece, uđete u neko novo razdoblje ljubavnog života. Kada vam je najvažnije da ste u društvu partnera s kojim se osjećate sigurno”, kaže Andrea kojoj je i nakon toliko godina super što je Davorin može nasmijati do suza, dok Davorin, pak, ističe kako je Andrea njegova baza, podrška u svemu što radi.

Ove godine Andrea i Davorin će proslaviti svoje 17. Valentinovo i 15 godina bračnog života, ali, kako kažu, njima je svaki dan - dan ljubavi. Naime, njihovo Valentinovo je cijele godine jer oboje vole izaći na večeru bez nekog konkretnog povoda i darovati si poklone iznenađenja s porukom – da, slušam te!

Davorin: Ukazala se u Gjuri, u crnoj haljini golih leđa. Što s ovog stanovišta mogu ocijeniti kao detaljno smišljenu žensku taktiku zavođenja.

“Davorin mi je godinama pričao o zelenom žapcu Kermitu. No, nije to bilo koji žabac, već onaj originalni Kermit iz Muppet serije, pa sam ja doslovce preokrenula svijet da mu jednog kolekcionarskog Kermita i nađem”, kaže dizajnerica koja je nedavno od svog supruga na dar dobila nešto što nije mogla ni sanjati – antikne Orašare koje je njezin Davorin kupio iz kolekcije Orašara od jedne balerine.

Na početku smo si išli na živce, a sada ne možemo ni trenutka provesti odvojeno

Dora (22) i Matija (22), studenti treće godine Arhitektonskog fakulteta, Foto: Aleksandar Selak

Upoznali smo se vjerojatno u najstresnijem trenutku. Bilo je to prije četiri godine na pripremama za prijamni ispit na Arhitektonskom fakultetu. Kako to obično biva, na početku smo si išli jako na živce. Previše smo bili različiti. Kada su počela predavanja na fakultetu, počeli smo se sve češće družiti i tada smo shvatili da zapravo jako dobro funkcioniramo zajedno. Sada kada pogledamo unatrag, vidimo da je u našoj vezi sve išlo jako polako. Prvo smo bili poznanici, pa kolege, zatim prijatelji kojima je bilo nezamislivo da se zaljube. Nakon šestomjesečnog prijateljstva, odlučili smo si dati i ljubavnu šansu. Bila je to najbolja odluka ikada.

Prva zajednička fotografija, Pula, 2017.

Kako izgleda veza studenata Arhitektonskog fakulteta? Točno ovako: odemo na faks, vratimo se doma i učimo. I tako sve dok ne zaspimo. Da nismo na istom fakultetu, bilo bi nam jako teško održavati vezu s obzirom na to da u našim životima pojam slobodnog vremena ne postoji. No ide nam u prilog to što Matija živi blizu fakulteta, tako da imamo gdje provoditi vrijeme – učeći, naravno! No često nemamo vremena za neke obične stvari poput odlaska u kino, na kavu ili u dugu šetnju.

Dora: Matija me iznenadio putovanjem na otvorenje Bijenala arhitekture u Veneciji. To je bilo stvarno romantično.

Svako malo pomislimo kako je baš dobro imati nekog samo svog. Kada smo zajedno osjećamo se maksimalno opušteno i bez ikakve zadrške možemo raditi što god želimo jedno pred drugim. Nekad se znamo odjednom ustati od radnog stola i ludirati uz glazbu, vrištati iz sveg glasa i pjevati, bez ikakvog srama. Uvijek smo puni ideja i onog što bismo mogli učiniti. Tako znamo, na primjer, u dva ujutro krenuti na Sljeme opremljeni McDonald’som.

Matija: Trebao sam predati jedan projekt na fakultetu, a Dora je bolesna dojurila u pola osam ujutro da mi pomogne. Taj dan je ona zakasnila na faks.

Što si značimo? Sve! Međusobno smo si velika podrška i potpora. Nadopunjujemo se. Jer nismo samo cura i dečko nego i najbolji prijatelji, koji ne mogu zamisliti dan jedno bez drugoga.